zelim privatnost

ponedjeljak, 06.10.2008.

...gledam te a nesmijem da ti pridem...

i sve je isto...
ona dosadna ubitacna jesen...
ma nije to samo jesen...meni je uvjek tako...ja se samo tako bodrim...
ma znas to ti je samo tako vrijeme sad...bit ce ti bolje po ljeti...kad dode ljeto onda govorim bit ce ti bolje po zimi...
sve se nadam i samo nadam...a nikad nista na bolje...
i tako...neki dan..sjedila sam ispred svoje skole...sama...nekog sam cekala...a da frendicu...nisam imala prvi sat...
i onda...nak gledala sam one sve srednjoskolce kako stoje ispod nastresnjice i puse...povlace dim za dimom...iskrneo mi se to gadi...i svaki puta kad bi vidjela nekog decka i da mi se svidi,kad bi vidjela da pusi...rekla bi sama sebi...zaboravi...neces se ljubiti s pepeljarom...xD....
ali tog dana...svi su isto tako pusili i pusili...
kad odjednom prode kraj mene a mogu reci prepresladak decko...
i nak krene prema toj nastresnici...i samo sam molila Boga...molim te moli...samo da nepusi...jer znaju likovi samo stajati s tim pusacima...
no ne...on je naravno zapalio...ali ne...
ja se ni najmanje nisam odljubila...kad sam ga sve vise i vise nak iz prikrajka gledala sve sam se vise zaljubljivala...wow...
i opet sam si govorila...neces se ljubiti s pepeljarom...al ne vrag neda svoje...ja moram moram...ufff...
i tako je naisla moja frendica...otisle smo...
a ja ga svaki dan gledam samo negdje iz prikrajka...i sve se vise zaljubljujem u njega...a tako je sladak..
i frendica je rekla da je presladak i prezgodan...al isto tako je rekla...pusi...hehe
ma nema veze...dobar je...hehe...nepostoji nikaka pepeljara...xD
puse saljem...

| whispers of the past (6) | Print | x |

četvrtak, 02.10.2008.

zasto ja...!!

jel se uvjek samo sranja meni dogadaju ili....
svima...
-nesretno zaljubljena...kao uvijek.......(kao da je to nes novo)
-prehladena(nemogu sub u grad)
-skola(sjebano do jaja),,,mislim nemam losih ocjena...al sve je to za mene veliko sranje...
-jos malo imam 15 godina...i to me pati...kako se brzo stari...grr...nevolim te svoje usljive rodendane...i okupljanje rodbine...znam da neki to rade samo zbog deparca...al meni nije ni do toga stalo...
-starci(serite samo serite)
-seka...samo place po cijele dane, zbog jebenog faks...(iskreno me boli kurac oces predat uvjet za trecu godinu...xD...mislim ne boli me briga...al...to cmizdrenje po cijele dane...na vrh glave...svima...a kao svi se pravimo da je volimo i svi joj dajemo rame za plakanje...a da je redovito ucila...imala bi za uvjet)
-brat(cudo od djeteta...samo se svada...pa cak me i udara,,,selajcina teska...svoje nagone na nekom drugome izbacuj...)
-poceo me i msn zivcirat...
-zivcira me to sto svaki jebeni dan do skole moram pjesacit 45 jebenih minuta....
-sto u skoli moram biti 7 sati...
-sto cu vjerovatno past matku...a jos nisam posteno ni krenila u skoli...ljepo...
-frendice...ah...djeste????hello???tu sam!!!

pomozite mi...
pozz vas sve

| whispers of the past (8) | Print | x |

četvrtak, 28.08.2008.

..smrt..

mi živimo da bi umrli...
to sam vec odavno shvatila...
ali jos nisam shvatila zašto živjeti ako ćemo umrjeti...
svi znamo što nas ceka...djetinstvo,mladost,starost,smrt...
samo kad pomislim na to razdoblje starosti...nezivi mi se vise...zar trebamo zivjeti za to da se kasnije nebi mogli pokreniti iz kreveta...zar trebamo zivjeti za to da znamo kako ce ljudi za nama plakati na pogrebu,kako ce nas poleci u crni ljes i spustiti duboko u zemlju...zar za to trebamo zivjeti??
i kad gledam sve oko sebe..sve nam kad tad dosadi...npr.igramo neku igricu i mozemo je igrati mjesec dana i dosadi...i zviot se toliko ponekad cini dosadnim...pa se pitam zbog cega zivjeti zbog dosade i smrti...a ono ljepo kratko traje...dali mora sve biti tako...sjebano...dosadno...
ponekad se u meni probudi nada da ce sve biti dobro...i kada sve krene prema dobrom dogodi se nesto lose...
i ja ocito zivim za to...za lose...

| whispers of the past (9) | Print | x |

utorak, 29.07.2008.

želim...ne želim...

Ponekad kad pogledam u nebo pitam se,dali se za mene postojati sutra..
Što ako ne postoji.Gdje ću otići.Iskreno da vam kažem,ja jesam krščanin,ali nevjerujem baš u Boga.Mislim sad sam ga napisala velikim slovom.Iz poštovanja.Kao što bi i Alahovo ime napisala velikim slovom.Ponekad se zapravo pitam Želim li vjerovati u Boga ili ne.
Zašto vjerovati?
Ponekad mi se dogodi,da tako mogu reći,neznam dali je to prava riječ,čudo.Ne čudo kao čudo.Več jednostavno da mi Bog,ako postoji naravno,pomogne.
npr.Još prije mjesec dana.Ja sam kao i uvjek išla na trening,negdje oko pola 8.I kako je bila zima,u to vrijeme već je pao mrak.Hodala sam normalno.Kao i uvjek.Stazom koja se nalazila tik do ceste.I odjednom sam iza sebe začula naglo kočenje automobila.To zapravo meni nije ni zvučalo kao kočenje već više kao cvilenje.Okrenula sam se i opazila kako jedan čovjek gubeći kontrolu nad automobilom pokušava se zaustaviti.Kako je išao prema meni.Stala sam trčati.I svom srećom u blizini se nalazio stup.Automobil je udario u stup.Meni nije bilo ništa.Kada sam zavirila u automobil da vidim kako je vozač.Sretno me pozdravio,i pitao jesam dobro.Rekla sam da sam odlično.Zatim sam ja njega pitala.Rekao je da nikada se nije osjecao bolje.I onda je glasno uzdahnuo i rekao.Eto vidite da ima Boga.
Dali ga stvarno ima.Ili je to samo splet okolnosti.
Zašto nevjerovati?
Mislim nije ovo zašto nevjerovati već zašto ja nekad,zapravo vrlo često,da nelažem posumnjam u njegovo postojanje.
Nekužim nekoliko stvari.Da postoji.Zašto se nama događa ovo sve.Zašto toliko ratova,toliko boli,toliko patnje.Zašto toliko toga loše a toliko malo dobroga.Gdje je njegov spasitelj.Izbavitelj.Tko će nas izbaviti iz ovog zla.Zašto ne poduzme nešto.Što čeka.Da nas sve uništi.
Ponekad si svijet zamišljam poput neke videoigre.S kojom se Bog igra.Mi kao da smo mu neki izmišljeni likovi.Plod njegove mašte.I koje pokušava uništit.
Ponekad se svađam s Bogom.Mislim svađam.hehe..Malo bolesno.Al oke.Svatko ima nes svoje.Npr govorim mu da on ako ima Boga da on vjeruje u njega.Da vidimo koliko ce dugo izdrzat.Da vidi kako je nama.Pa mu govorim dali je morao napraviti sve te jebene stvari sto nam radi.I tak
I sad neznam dali da vjerujem.Što mi znači da vjerujem.Ništa s tim ne dobivam,ali ništa ni ne gubim.Neznam.
Glupo zvuči ali to tako je u mojoj glavi.Mojoj bolesnoj glavi.

| whispers of the past (11) | Print | x |

nedjelja, 27.07.2008.

)::...rupa bez dna...::(

danas sam se osjećala kao da sanjam.

Upoznala sam jednu posebnu osobu.Na prvi pogled činila mi se kao i svaka druga osoba.No kad smo progovorili prvu,drugu,treću riječ shvatila sam da ima nešto posebno u sebi.Počeli smo pričati o svemu i svaćemu i shvatila sam da smo dosta slični.No dobro on voli biti što više u društvu,a ja što manje itd.

No u većini stvari smo slični.Cijelo vrijeme smo bili odvojei od ostatka društva tako da smo imali vremena prićati i mnogo saznati jedno o drugom.Čak me pozvao da i sutra izađemo.Neznam.Još uvjek sam povrijeđena.I neželim da me netko ponovno povrijedi.Ali mislim da mu se svidam.Ali to nece biti jos dugo. Kada dosita shvati kakva sam.Ili kada mu jednostavno dosadim.

Posvađala sam se dns s burazom.Izvukao mi je vec iovako slabe živce.Da nisam vam rekla.Imam starijeg brata.Ima 17 godina.I "popularan" je.Sve se zenske zapale za njega.Hello..A da bar i jedna zna koliko je glup iznutra.Nijedna mu nebi prisla.Ponasa se kao maloumno dijete.Kad imam dečka on se sprda samnom.Djetinjasto.

Nekidan je bash dobio motor.Ma dobije sve sto zaželi.I kad ga pitam dok nema staraca da me provoza neželi.A kad god da ga pitam a da su starci tu odma pali motor.I da:kako nema mojih ja dns treala do grada nešto i molim ga da me odveze.Samo pola sata mu je trebalo da ga nagovorim.I kad sam ga nagovorila odvezao me i to samo pod jednim uvjetom.Da kad se vratimo kući,da prebrišem cijeli motor od svojih ruku.On me mrzi.On me prezire.On se stidi što sam njegova sestra.Ma i ja se stidim što sam njegova.

Da jos mi dns tetka koja živi u istom dvorištu samo u drugoj kuci krene nesto govorit o tome zašto ja nosim crno.Zašto se tako ponašam.Rekla mi je da se tako ponašam samo kako bi bila u centru pažnje.Ma meni taj centar pažnje nije ni na kraj pameti.Ja da želim biti u centru pažnje pa ja bi radila potpuno drugačije stvari.Meni njigova pažnja netreba.Još mi se to ona našla govorit.Meni moji starci nisu nikad srali zbog toga,a nađe se ona takva pametna solit mi pamet.Nikad ju nisam volila.I zbog toga Što sluša narodnjake.Dobro prije ih je puno više slušala nego sad.I zbog toga što provocira,a ja njenu razmaženu djecu nesmijem ni krivo pogledat.

Neznam kud ovo sve vodi.Ali jednostavno se bojim da se neizgubim u svemu tome.Da me jednostavno nepočnu vrijeđa te stvari što govore protiv mene.Mislim sada me to nevrijeđa,ali bojim se da me za koje vrijeme neuhvati takva situacija.Jer ja onda nebih znala što bi sa sobom.Jer postoje mnoge osobe koje me vole vrijeđati a ako zapaze da me to stvarno vrijeđa.Neznam.

Borim se sama sa sobom i okolinom.Znam da jedino sama sebe mogu spasiti,ali stvar je u tome dali ću uspjeti.

| whispers of the past (4) | Print | x |

subota, 26.07.2008.

prazan pogled.!.!.

često kad mi je dosadno smisljam pjesme.Ovo je jedna od moji malo bolesnijih da tako kazem.Takve pjesme pisem kad sam na nekog ljuta.Ili kad me je netko povrijedio.

DEVETA VRATA PAKLA!!

Deveta vrata pakla,
Niti su metalna vatrena već su od stakla
namjerno u vratima napravljeno da vidiš vražje oči
Nove duše da pate u ovoj pustoj noći
Nekad najdraži anđel boga
Otišao je predaleko sa svoja dva roga
putem do pakla obješeni ljudi vise
orgije sa strane i sotonske mise
čuje se odvratno al tužno jecanje duša
može prepoznati sto govore onaj tko pažljivo sluša
sve se duše nadaju da je to nestvaran san
ni sami ne znaju da za njih nema novi dan
čuje se škripanje i otvaranje vrata
vidi se vrag na sredini pakla na tronu od zlata
dugačka brada i 2 crvena roga
iznad glave natpis mrzim boga
ljutite rijeci za nove stanovnike
dojam još strasniji sa strane 2 krvave slike
na jednoj prikazan prizor rata,
a na drugoj oholi čovjek koji umire u okovima od zlata
najgori od najgorih odlaze u tamnu sobu
žigosani kao stoka i nose prljavu robu
vrag vraća dušama čovjekolik izgled
za svaki počinjen zločin jednom se bič oglasi
niko iz pakla ne ide samo dolazi
nema stoljeća godina dana ili sati
jer sto će vrijeme kad niko u život ne može da se vrati

| whispers of the past (1) | Print | x |

opet sama...

ovo je moj prvi post...moj prvi privatni blog...
do sad sam imala mnogo blogova u kojima sam pisala sve što mi se dogada...al samo ono što se dogada u vanjskom svijetu oko mene...nikada nisam pisala ono sto se dogada u meni,samnom...
odlučila sam otvoriti svoj blog gdje me nitko neće znati...gdje ću pisati nešto poput dnevnika..
neznam što se to događa samnom ali u zadnje vrijeme zelim samoću...zelim biti što više sama..što više razgovarati sama sa sobom...bjezim od društva...čudno se ponašam...
bojim se za ljude koje volim,da ih nepovrijedim svojim ponašanjem..bojim se za samu sebe...ponekad mi dodu trenutci kada se jednostavno poželim ubit,jednostvano poželim da me nema.

imala sam decka koji me povrijedio vise nego ikad itko u zivotu...voljela sam ga..a ja sam njemu bila samo avantura u zivotu nista vise od toga...a ja sam zeljela da mu budem vise...zeljela sam da mu budem upola ono sto je on meni..no on me nije mogao voljeti..ili jednostavno nije htjeo...
ja sam mu bila poput autica u djetinstvu koji mu je koristio sve dok nije dobio novi i ljepsi...a ona je stari bacio sastrane i zaboravio na njega...a moje srce i dalje pati za njim...neznam preboliti...

roditelji su mi napokon na moru...imam potpunu slobodu...imam potpuni mir..
mogu raditi sto želim,ići gdje želim,biti vani koliko želim..ali ja jednostvano nista neželim..nemam volje ni za ćime...samo za samoćom..plakanjem..razmišljanjem...

zelim samoću...želim opet biti sama...

p.s.sto se tice komentara...nemorate mi ostavljati puno...jedan je dovoljan ako u njemu napisete sve što želite...pusa